Trump voli Orbána. A Mađari?

Recimo, te 2010. hrvatsku Vladu je vodila Jadranka Kosor, otprilike u ovo doba godine predsjedničku je prisegu položio Ivo Josipović, papa je bio Benedikt XVI, a 11. travnja te godine - danas je godišnjica - u Mađarskoj je oporbeni Fidesz predvođen Viktorom Orbánom uvjerljivo pobijedio na parlamentarnim izborima.

Šesnaest godina prošlo je otada. Svijet i Europa pa i Hrvatska prilično su, da ne kažem dramatično drugačiji, ali u Budimpešti je Orbán još uvijek premijer. Obistine li se tamošnje ankete, sutra će, na 16. obljetnicu one uvjerljive izborne pobjede, započeti Orbanov silazak s vlasti.

Najdugovječniji premijer je autsajder

U tim anketama tjednima i mjesecima unatrag nezaustavljivo raste Tisza iliti Tisztelet és Szabadság Párt, odnosno Stranka poštovanja i slobode, oporbena grupacija koju je prije dvije godine osnovao bivši član Fidesza Péter Magyar skupa s nezadovoljnim istomišljenicima i otpadnicima iz Orbánove stranke.

No rezultati anketa ne moraju biti istovjetni rezultatima sutrašnjih izbora. Pogotovo kada je u njima autsajder najdugovječniji europski premijer u ovom stoljeću koji je još na dužnosti te šesti na listi najdugovječnijih poslijeratnih europskih premijera. Pobijedi li sutra Fidesz i Orbán ostane na položaju, za četiri godine na listi najdugovječnijih premijera ispred njega ostat će još jedino Tage Erlander, tvorac švedske socijalne države, koji je dužnost obnašao od 1946. do 1969. godine.

Ovi naizgled trivijalni podaci daju do znanja kakav čvrsti sustav vlasti je uspostavio Orbán i još ga onomad 2010. programski zacrtao pod egidom 'središnjeg političkog polja moći'.

Čeka ga najveća utakmica u 16 godina

No takav sustav, kao i svaki slično dugovječan, neminovno zaglavi u vlastitoj dekadenciji. U despocijama to ide sporije, u demokracijama brže, a u hibridnom sustavu između demokracije i autokracije, kakav je uspostavljen u Mađarskoj, takva vladavina eto potraje skoro do ljudske punoljetnosti.

A da bi 'pobijedio ankete' i nadiruću Tiszu te održao sustav u kojemu je svojedobno jurišom na Ustav diobu vlasti učinio tek demokratskom ambalažom bez sadržaja pa pokorio institucije, zauzeo medije i pustio da se opozicijske stranke same razbucaju, Orbán će sutra morati odigrati - nogomet mu je strast pa je usporedba prikladna - svoju najveću utakmicu još od one prije šesnaest godina.

Je li mu zaista stalo ili se unaprijed pomirio s porazom, teško je reći. Čak i ako izgubi izbore, još dugo će cjelokupna državna i medijska struktura biti naseljena fideszovim i Fideszu odanim kadrovima. Možda će, dok eventualna nova vlast odradi taj neminovni posao, već doći na red i novi izbori. A Orbán je iskusan političar, ne i prestar da bi olako bio otpisan. Vlastohlepan naprosto ne može ne biti pa kako god se okrenulo i njegov poraz ne bi bio konačan.

Ako i pobijedi, bit će prilično uzdrman

Kakvim god rezultatom izbori završili - ne zaboravimo da će to biti utakmica dviju ekipa jer politička liga praktički ne postoji, trećeg jakog nema, a većina slabe oporbe stala je iza Tisze - Mađarska kreće ispočetka. Ne samo ako Tisza pobijedi, nego i u slučaju pobjede Fidesza, tamošnje 'središnje polje političke moći' više neće biti nalik dosadašnjemu. Orbán će i u slučaju pobjede biti uzdrman, nakon (pre)dugog vremena suočen s jakom opozicijom i moguće spremniji na kompromise.

U njegovu kampanju upregnuli se najmoćniji svjetski i europski političari sličnog profila. Dobio je podršku Donalda Trumpa, Vladimira Putina, Benjamina Netanyahua, Giorgije Meloni, Javiera Mileija, Roberta Fica, Jarosława Kaczyńskog, Aleksandra Vučića... Spomenimo i podršku Emira Kusturice - nije toliko značajna, ali vjerojatno (ga) veseli. Ovoga utorka na Orbánov predizborni skup u Budimpeštu je potegnuo i američki potpredsjednik JD Vance da bi, kao teklič, s pozornice putem mobitela zvao Trumpa u Ameriku, stavio ga na zvučnik, a zvučnik na razglas kako bi dvoranom odjeknuo iskaz ljubavi Viktoru.

Izbori koji se dobivaju na periferiji

No znači li to išta prosječnom, uoči nedjelje neodlučnom Mađaru, pa čak i onome koji već osam, deset ili šesnaest godina glasa za Fidesz? Taj vjerojatno perifernim vidom uočava sve te nedokučive mu moćnike s kojima Orbán razmjenjuje nježnosti no važnije mu je moći dotaknuti njega samog ili od njega čuti hoće li nakon svega živjeti bolje i bez predizbornih populističkih gesti.

Petina Mađara živi u Budimpešti koja ionako nije u rukama Fidesza - njome već godinama upravlja Stranka zelenih Zöldek (Dijalog) a ostatak zemlje mahom je provincija. Drugi najveći grad po veličini, Debrecen, deset puta je manji od Budimpešte. Iz te provincije potekli su Orbán i društvo koje je početkom devedesetih osnovalo Fidesz. Tamo u mađarskim pustarama dobivaju se bitni izbori, oni na kojima je važna ključna velika izlaznost. Ključ je u tome je li europarlamentarac Magyar, dvadeset godina mlađi Orbánov izazivač, ondje pridobio ljude.

Homo kadaricus i gulaš-socijalizam

Paul Lendvai, austrijski pisac i novinar mađarskih korijena, u svojoj knjizi 'Orbán - Novi europski moćnik' više puta spominje homo kadaricusa "umjerenog malograđanina u blagom i podnošljivom režimu" aludirajući na profil prosječnog Mađara koji pamti ili je slušao priče o poznom razdoblju vladavine posljednjeg mađarskog komunističkog vođe Jánosa Kadara (inače, rođenoga u Rijeci) koji je u svojoj političkoj karijeri prošao drastične mijene od čvrstorukaša i gušitelja protusovjetske revolucije 1956. godine do "dobroga vladara" i "diktatora bez diktatorskih sklonosti".

Mađarska je pad komunizma dočekala u Kadarovom gulaš-socijalizmu, blagoj i prosperitetnoj inačici režima, doduše izgrađenoj na ogromnim inozemnim dugovima (većima i od jugoslavenskih) u kojemu je bilo važno građanima omogućiti relativno dobar životni standard, a prije svega sigurnost. Ukratko - porciju gulaša u kojemu ima mesa.

Ove izbore mogli bi odlučiti upravo ovodobni homo kadaricusi s periferije, iz mađarske provincije. Ne nužno one beznadne iz sporih i oporih filmova nedavno preminulog Béle Tarra ili iz romana prošlogodišnjeg nobelovca Lászla Krasznahorkaija koji je, uostalom, napisao scenarije ili dao književne predloške za najčuvenije Tarrove filmove.

Mogućnost izbora kakve nije bilo godinama

Sutra će se saznati je li Magyar uspio doprijeti do tog prostora koji možda i ne zahvaćaju sve one ankete koje mu daju prednost, ali na prijelomnim izborima poput ovih mogu donijeti veću prevagu nego velika Budimpešta. Parlamentarni izbori u Mađarskoj, premda nevelikoj članici, najvažniji su ovogodišnji u Europskoj uniji jer bi u kritičnom trenutku još jedan Orbánov mandat osnažio Putinove i Trumpove interese u Europi naspram Bruxellesa s kojim je prvi u neproglašenom ratu, a drugi u neskrivenom sukobu.

Orbána njegova dugovječnost na vlasti istodobno čini i snažnim i slabim. U smislu prvog, većini Mađara koji izađu na izbore u ovim turbulentnim vremenima možda bude važnije ono što već imaju, kakvu-takvu sigurnost i Orbána takvog kakav jest bez obzira na sveprisutnu korupciju i lošu ekonomiju. S druge strane, možda mu presudi mogućnost izbora kakvu Mađari do pojave Tisze praktički nisu imali unatrag deset i više godina. Pa zašto bi i peti put glasali za istog čovjeka, bez obzira na to što ga vole i Trump i Putin, a iz daljine i Xi. S Tiszom, na neki način, dobivaju i resetirani Fidesz.